Većina ljudi će na pitanje što najviše želi, odgovoriti – prvo zdravlje i sreću, a od ostalih stvari... novac, dobar posao... Ovo je s jedne strane razumljivo, jer svi želimo biti sretni, a zdravlje se nekako podrazumijeva kao preduvjet za sreću, dok drugi dio odgovora zapravo pokazuje kako sreću odvajamo od novca, posla i sl. Čini se kako je sreća kao pojam apstraktna i u stvari znamo da smo sretni samo kada to osjetimo, ali najčešće ne znamo racionalno definirati što nam je za nju potrebno. Sreća je kao boje – ne možeš ih objasniti slijepcu, jer je to nešto što se mora osjetiti. No, u našoj se kulturi pobrkalo dosta lončića, pa s jedne strane stoji poremećeni sustav vrijednosti, iz kojeg proizlazi da je sreća tamo gdje je novac, a s druge strane na snazi je i kršćansko kajanje – materijalne vrijednosti ne čine sreću i pogrešno je željeti novac ili sreću tražiti u novcu(osobno mišljenje).Ovo su dvije krajnosti od kojih niti jedna nije dobra, jer sreća je sigurno u mnogo situacija povezana s novcem, ali novac nije ni jedini ni nužni uvjet za sreću. Svi znamo da je teže biti sretan ako nemate za hranu i ako se ujutro budite s pitanjem hoće li vam isključiti struju usred zime zbog neplaćenih računa. S druge strane, čak i ako ležite na lovi, a nemate ni osnovnu ideju što biste učinili sa svojim životom, u trošenju novca koje je samome sebi svrha nema dugotrajne sreće....nije to-to. Nije novac život iako bi svi voljeli da imamo novaca al' novac mjenja čovjeka-to ja znam dobro.




Kada razmišljamo o boljoj budućnosti, obično kažemo – želim biti sretan. Ali što je za nas sreća? Materijalno blagostanje, uspješna karijera, dobar brak, romantična ljubav, zdravlje…Možemo biti još precizniji. Što je materijalno blagostanje? Imati svoju sobu, stan ili vilu? Još smo neprecizniji kada razmišljamo o ljubavi. Iza sintagme sreća u ljubavi krije se svašta: od ushita zaljubljenosti, seksualne strasti do razumijevanja i podrške u braku, a nerijetko imamo na umu spoj koji objedinjuje sve te komponente, što je, priznajmo, gotovo nemoguće. (Ma, ako smo u stabilnoj vezi teško da nam klecaju koljena kao pri prvom susretu ili da stalno žudimo kada ćemo zajedno u krevet.).Čini se da u temeljima želja i ciljeva, koje si zadajemo, leži sustav vrijednosti. Suština jest u tome da sami otkrijemo što je to što nas ispunjava. Jasno je da ne možemo imati sve, ali za uspjeh je nužno da procijenimo što nam je doista važno. Kada to znamo, možda ćemo jednostavnije raditi odabire i usmjeri energiju na bitno, a ne rasplinjavati se oko onoga što nam je nebitno.

Što za vas znači sreća da neduljim?

Da li je odsustvo života samo po sebi problem ili kao takvo ujedno i odsustvo problema? Pod odsustvom života mislim kada se život svede na minimalne aktivnosti u svrhu preživljavanja i kada se jedinka povuče u sebe.

Ne znam da li je to filozofsko, sociološko ili psihološko pitanje. Vjerojatno sve zajedno.
Budistički svetci i praktičari čitav život pokušavaju postići čim veću izolaciju od bilo kakvih vanjskih utjecaja i povući se unutar sebe gdje bi našli mir.
Zapadnjačka "kultura" nas uči da život treba živjeti punim plućima, grabiti svaki zalogaj kao da ti je posljednji, filozofija kojoj je put utro hedonizam 60-ih, a trenutno je aktalnija nego ikad.

To pitanje me zanima jer se ja definitivno sve više izoliram od svijeta oko sebe, sve manje stvari me interesira, uzbuđuje, tjera na aktivnost... da li je to put u "nirvanu" ili bolnu smrt u depresiji i samoći. Sve što su nas ikada učili govori nam da je ovo drugo, ali... da li je doista tako.
Nije li prezir i nezainteresiranost za svijet kakav postoji danas više stvar moralnog izbora nego psihičkog poremećaja...

--BONUS--

1. Hercegovački festival (192 kbit) bez najava

---CD 2---

2-01 DRAZEN ZECIC - PUSTI ME DA ZIVIM.MP3
2-02 SLAVONSKE LOLE - VINO DAJ.MP3
2-03 TESKA INDUSTRIJA - GRIPA.MP3
2-04 SIMA JOVANOVAC - SLAVONAC SE HERCEGOVKOM ZENI.MP3
2-05 TUTTI FRUTTI - PIVO I TEKILA.MP3
2-06 MUCALO - PET VECERI.MP3
2-07 ZELJKO GOLIK - UMIREM ZA TEBE.MP3
2-08 TRIO GUST - LAVICA.MP3
2-09 ZORAN BEGIC - MEDU SVOJIMA.MP3
2-10 GORAN SKERLEP - DALMATINSKE GORE.MP3
2-11 ZDRAVKO SKENDER - BRANE NAM, BRANE.MP3
2-12 ANTE RADOSEVIC - VRATIT CU SE.MP3
2-13 ALEN SLAVICA - TVOJA SJENA.MP3
2-14 KRISTIJAN CERKEZ - JEDINA.MP3
2-15 IVANA TROGRLIC - NECU.MP3
2-16 BRANKO DELIC - ZA VECERU NISTA.MP3
2-17 IVAN ZAK - LLI LLI.MP3
2-18 DARIJO MARUNCIC & ZVONE BOHEM - ZAR ONA NE VIDI.MP3
2-19 KRISTINA ZLOPASA - ZAUVJEK.MP3
2-20 JERKO DRLJO - MIRJANA.MP3

http://rapidshare.com/files/49000414/1._Hercegova_ki_festival_CD_2__192kbit_.part1_by_Os.rar
http://rapidshare.com/files/49002326/1._Hercegova_ki_festival_CD_2__192kbit_.part2_by_Os.rar

Pozz ljudi. Nisam vam odavna pisao jer nisam imao inspiracije al eto bio sam zamoljen sa strane jedno mlade gospođice da napišem jedan post,pa evo odlučih je poslušat,iako ću opet morat jadikovat o svojim osjećajima al sta cu-takav sam. Kad čovjek shvati da nekog voli i to muško onda je to velika spoznaja po meni,stvarno velika a kada samom sebi još prozna da je voli onda je to vrhunac svega.

Naravno da je opet riječ o meni,ali osoba koju volim kilometrima i kilometrima je udaljena od moga mjesta i od moga srca tako da mogu sigurno zapjevat pjesmu od Tihe Orlića "Daleko je" jer se uklapa u cijelu moju nezogdnu situaciju. Pošto sam ja sklon jos od djetinjstva o sanjarenju,tako sam jucer popodne sanjao da sam dobio ulogu u seriji "One Tree Hill" i jos onu Lucasovu ulogu tj. najnezodniju od sviju i onda sam se pokusa ubaci i njegovu poziciji i upitat se; "Zašto sam ja toliko nesretan u ljubavi"??

Nije sad da se hvalim,al naravno da ima 5-6 cura s kojim mogu proohodat kad god hocu al necu ja ocu nju,nju koja je miljama udaljena od moga srca....

Zamolio bi vas blogeri za koji savjet ako nije problem jer nevidim izlaz iz ove situacije,osjećam da sam u nekoj "ljubavnoj baladi" poput filma "Zabranjeno voće" - volis a nemozes dobit.

Mike

Kako sam naslov kaze , ova tema opseze rock na prostoru bivse Juge u razdoblju od 70' - 90' , kada je domaci rock dobio najvise na snazi.  Azra , Bijelo Dugme , Drugi Način, Riblja  Čorba , Prljavo Kazalište , Parni Valjak , Haustor , Divlje Jagode , Zabranjeno Pušenje , Atomsko Sklonište , Yu grupa , Vatreni POljubac.....samo su neka od grupa koja su nemilice mamili tisuce i tisuce ljudi po dvoranama bivse Juge.

Iako nisam imao 'čast' da živim u takvim slavnim vremenima kada je rock na ovim bivsim prostorima razbijao , ima vas koji puno je i koji cete ih pamtiti kao jedan sastavni element vase mladosti .


Eno dokaza koliko su ljudi bivali štovali rock u ono vrijeme , Bijelo Dugme napunio je Maksimir,  Beogradski hipodrom i Sarajevsko Koševo....Kada se sjetim onih silnih ljudi koji su u redovima i po pola dana cekali ulaznicu je jasan pokazatelj koliko je ondasnji rock utjecao na ljude-..

Eee sada se ja pitam , što bi bilo da Johnny Štulic ponovno okupi Azru , bi li njemu to opet poslo za rukom , siguran sam da bi...

Prvenstveno me zanima po cemu ce kod vas oni biti upamceni kao jedan sastavni element vaseg života  i koga ste najvise slusali !

Otvaram još jednu temu  na blogeru koja nikog ne zanima.Poezija,dakle...nekad mi nije značila mnogo,a danas sam veliki fan...Ima li ljepše večeri (osim nogometa naravno!)nego uz čašicu vina i dobro društvo uživati u poeziji? Osobno,najdraži su mi sabrani stihovi Arsena Dedića,to je nešto jednostavno-čarobno lijepo,ili recimo njegova zbirka 'Brod u boci' koja je u bivšoj Jugi prodana u nevjerojatnih 80 000 (!!) primjeraka.(cifra koju neće dostići ni Autobiografija Lane Pavić!)

Od naših,sjajan pjesnik je i Danijel Dragojević.Užasno mi je krivo da su i Arsen i Dragojević globalno gotovo posve nepoznati,a spadaju u sam vrh svjetskog pjesništva.

Od stranaca,pa recimo da obožavam E.A.Poe-a )...pa tko može pročitati Anabel Lee a da ga ne prođu trnci?(Prije mnogo i mnogo ljeta,u carstvu kraj mora to bi',...eh...)

Pored Poe-a,drag mi je i Josip Brodski,a svakako i klasici poput Whittmana,Shelley-a,Keats-a,...

E sad se već osjećam poput Johna Kittinga (Robin Williams u 'Društvu mrtvih pjesnika'),volio bih u dobrom dijelu svakog od vas probuditi ljubav prema nečem stvarno lijepom,i što nas može kvalitetno 'uzdignuti' od okoline.Znam da to 'dobro' leži u većini vas,meni je recimo trebalo dobrih 35g da shvatim...

ps-dobijem li 5 suvislih odgovora,osjećat ću se baš kao Robin Williams na kraju filma...kad se klinci popnu na stolce-'Captain my captain' 

 

Kakva su vaša iskustva sa samoćom?
Ne mislim na onaj osjećaj usamljenosti koji možemo osjetiti u gomili oko nas, već na samoću koja nam odgovara.
Mislim na sate predaha, sate koje izdvajamo za sebe, sate u kojima smo usmjereni samo prema sebi.
Samoćom se prerađuje zbivanja i misli koje nam događanja donose, a nagomilavanje neprerađenog materijala čine naš život stresniji.

Ja sam u jednom trenutku obecao sam sebi da cu naci pet minuta svaki dan da zapalim cigaretu da si u tih pet minuta sredim misli ili samo da uzivam u tom dimu... jedno vrijeme me drzalo... a onda se pojavila i Janica i Ivica i Gordan i Ćiro i meni su zgadili tih pet minuta... ali onda sam otkrio čaj od jabuke i cimeta... e, onda svaki dan nadjem svojih pet minuta u kojima popijem salicu caja od cimeta i jabuke i tu me ne smije nitko omesti... jednostavno to je moja samoca, trenutak u koji nitko ne smije dirnuti... a ak mi oduzmu caj od jameta i cibuke, onda ne znam... valjda cu onda naci nesto drugo, ali tih pet minuta svaki dan ce ostati zauvijek moje... tad za mene svijet oko mene ne postoji...

Kakvo je stanje kod vas?



Pročitaj kompletan post

Ovo je kratka pjesmica koja mi je nedavno zapala za oko i uho (i mozak):

"The road to wisdom?
Well, it's plain and simple to express:
Err and err and err again
but less and less and less."

Ili u slobodnom prijevodu:

"Put do mudrosti?
Pa, jednostavno je to za izražavanje:
Griješi i griješi i griješi
ali sve manje i manje i manje."

Piet Hein

Pa evo i par pitanja:
1.Kako vam se sviđa?
2.Znate li bolji put do mudrosti?
3.Da li se vidi paralela sa znanstvenom metodom i evolucijom prirodnim odabirom?

Jutro blogeri. Čovjeka sigurno najviše pogađaju rastanci,bar mene i tako to doživljavam. Jednostavno ih nevolim al ovaj rasatanak je bio posebno sladak....ali jebiga kako kažem već sam navika na svakakva razočarenja pa tako na i ova. Curu sam inače upoznao ima tri dana ,a tek sam prekjučer shvatio koliko je dobra cura i ovim je putem pohzdravljam....a sada srce govori:

Pozdrav svima. Evo meni danas vec drugi post,morao sam o ovome reći dvije tri riječi jer nisam mogao gledat više,a vaše je da komentirate....

Da ne nabrajam dugu povjest i razvoj interneta, u kratkim crtama moglo bi se reći da se preko "kompliciranih" newsgrupa gdje su ljudi u početku izmjenjivali znanja razvio software foruma koji je omogućio demokratski način komunikacije između korisnika interneta.

Naravno da se pred o tom pojmu 'demokracije' na netu dugo može razglabati budući da je svaki forum administriran od strane ljudi koji imaju neke svoje interese, pa se time i teme koje takvim ljudima ne odgovaraju brišu, ipak činjenica da svaki čovjek s bilo kakvim uvidom u svijet i može osnovati svoj forum, govori o tome kako je upravo takav način komunikacije jedan veliki kompromis.

Bloger bez obzira na kojoj http adresi donosi novo značenje u komunikaciji. Svatko može reći svoje mišljenje, te isto tako svatko može čitati i komentirati to mišljenje. Ako stavimo na stranu psihološki efekt, bar na trenutak, na forumima se može vidjeti jedan veoma zreo i napredan način komunikacije.

Internet je čak i u našoj zemlji u ovim trenutcima dostupan gotovo svakom čovjeku koji je iti malo informatički pismen. Informatička pismenost sama po sebi dolazi kao nasljednik osnovne pismenosti odnosno sposobnosti komunikacije. Nije uopće prepotentno reći da čovjek koji je informatički pismen nije bar u neku ruku napredniji od obično pismenog čovjeka, i to je i poanta ovog mog posta ovjde, a forum je kao olovka i papir te pismenosti.

No muči me ono vječno pitanje napredka, i njegovog utjecaja na društvo. Opće je poznato da je svaki korak naprijed jednom čovjeku, više od deset koraka nazad nekome drugome. Ljudima koji ostaju "nazad" teško je uhvatiti priključak, a to se upravo u ovim trenutcima postojanja može vidjeti u običnoj, osnovnoj, banalnoj komunikaciji između ljudi.

"Internet čovjek" je u velikoj prednosti pred "običnim čovjekom" (nadam se da razumijete navodnike). Informacije koje internet čovjek posjeduje su u velikoj većini slučajeva mnogo ispred informacija običnog čovjeka, te se u običnom razgovoru na veliko očituju. Da li je to radi toga što je čovjek jednostavno prestao čitati, i počeo se brinuti o vlastitim brigama, dok su internet čovjeku te brige upravo masovno čitanje.

Da li obrazovanje dobiva s informatičnom pismenošću ili se unazađuje stvarajući ogroman jaz između ljudi koji imaju priliku biti informatički pismeni i onih koji su u prošlom stoljeću?

Da li je internet samo nuspojava koja se pojavila upravo tom velikom stigmatizacijom, odnosno činjenicom da u vlastitom susjedstvu rijetko kada možemo naići na "ravnopravonog" sugovornika, pa bijeg vidimo u internetu i dalekim zemljama svijeta?

Koliko je bloger pomogao čovjeku, a koliko je bloger udaljio čovjeka od onoga što je on sam? Društveno biće, željno topline i dodira drugog bića. Da li smo mi stvarno spremni na premoštavanje tih golemih svemirskih prostranstava preko tipkovnice, i hoće li nama upravo ta hladnoća koju osjećamo u neprisutnosti partnera postati normalna, te ćemo u budućnosti biti izolirana bića koja se čisto oslanjaju na vlasite nagone, a suputnike vide kao udaljene zvijezde internet prostranstva?

Zbog cega, koja je svrha cjelog zivota i postojanja ako na kraju sve zavrsava smrcu? Graditi i stvarati bolji svijet za nasu djecu?? Zivjeti svoje doba i nadati se da ce iza nas nesto ostati i da ce nas barem po "kamenu" pamtit?? Zbog cega se pretvarati da smo razliciti jedni od drugih kada smo u biti svi "isti", zasto neku ubijaju jedni druge ili sami sebe, sto je u njima da i to malo jadnog zivota skracuju??? Zbog cega negiramo da je zivot kratak i da smo samo prolazno vrijeme, kao svake godine lisce na stablu, da smo samo kemijski spoj koji polako od rodenja odumire. Zasto se neki uzasavaju pomisli da ce jednog dana umrijet i da ce sve ostavit za sobom i da ce biti zaboravljeni, zasto ne prihvacaju da su obicni organizam, prolazno vrijeme?? Zasto tezimo k boljem zivotu ako je to samo trenutna iluzija??
Svrha i zajednisko pitanje ovih pitanja je: Koja je svrha covjekovog postojanja ako sve jednom zavrsava, ostavit neki trag iza sebe?, u obliku loseg vremena?, uzalud potracen zivot, potrosena hrana, zrak.....?? Cemu???
...ili mozda doista postoji zivot poslije smrti??
Evo za pocetak "nekoliko" pitanja

1. Tose Proeski 2007 - Boze, brani je od zla (4:08)
2. Tose Proeski 2007 - Da l' si sretnija (4:05)
3. Tose Proeski 2007 - Igra bez granica (6:02)
4. Tose Proeski 2007 - Jos i danas zamirisi tresnja (4:38)
5. Tose Proeski 2007 - Mesecina (3:24)
6. Tose Proeski 2007 - Najlepse moje (4:31)
7. Tose Proeski 2007 - Nesanica (Remix) (4:05)
8. Tose Proeski 2007 - Nesanica (4:35)
9. Tose Proeski 2007 - Pola duse, pola srca (3:38)
10. Tose Proeski 2007 - Sreco, ne krivi me (4:31)
11. Tose Proeski 2007 - Ubijas me usnama (3:17)

Kod: http://www.sendspace.com/file/j0whq3
Pojedinačno u linkovima:

Pročitaj kompletan post

Sigurno jedno od najaktualnijih pitanja u novijoj našoj povjesti , treba li Hrvatska pristupiti zajedništvu europskih zemalja poznatijoj po nazivu Europska Unija ?! Pitanje svakako veoma bitno , jer su naši građani dokazali da imaju želju da postanemo 2009.g. i njihova članica ,kao 28.država na svijetu ,jer ako mogu Bugari i Rumunji al i Janezi - zašto ne i mi ?

Unija je  postavila nekoliko važnih kriterija:

• Politički - stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljuskih prava i prava manjina i prihvaćanje ciljeva Unije
• Gospodarski - postojanje djelotvornog tržišta gospodarstva te sposobnost tržišnih čimbenika da se nose s konkurentskim pristiscima i tržišnim zakonima unutar EU
• Pravni - usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU 

• Administrativni - prilagodba odgovoarajućih administrativnih struktura s ciljem osiguranja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju.

Svakako da spadamo u uzak krug kandidata za EU ,uz Tursku koja po meni NIKAD ne treba učći u EU - s nama praktički su još Makedonci i potencialni sudionici kao Srbi,CrnoGorci , BiH , ..

Dragi blogeri,imam za vas jedno jednostavno pitanje:

Smatrate li da Hrvatska treba ući u EU i ako je potvrdan odgovor napišite razlog i vaš stav ?!

Polovica Hrvata ne zna niti jedan strani jezik

Najnovije istraživanje pokazuje da je Engleski jezik daleko najčešće korišten strani jezik u Hrvatskoj. Oko 45 građana starijih od 15 godina tvrdi da se može barem malo služiti tim jezikom. Ali, samo oko 11 ocjenjuje da odlično govori i piše na Engleskom, daljnjih 17 smatra da dobro govori i piše, te još 17 smatra da može donekle sudjelovati u razgovoru.Općenito, poznavanje Engleskog najviše ističu u Istri s Primorjem (preko 70), zatim Dalmaciji (60) i Zagrebu s okolicom (55). Slika poznavanja Engleskog prema dobnim skupinama je također zanimljiva: Dob Posto  - 15 do 24 g.  88 - 25 do 34 g.  72 - 35 d0 44 g.  58 - 45 do 54 g.  36 - 65 do 64 g.  20 - 65+  2 Visokoobrazovani smatraju da ga znaju - 76, a osobe srednjeg obrazovanja to navode u 58 slučajeva. Karakteristično je i da 80 osoba s primanjima znatno iznad prosjeka iskazuju poznavanje upravo Engleskog jezika.Na drugom je mjestu Njemački kojim može dobro komunicirati tek približno 10 građana, a donekle se služi tim jezikom još oko 15 osoba. Takvih ima najviše u Zagrebu, zatim u Sjevernoj Hrvatskoj, te Istri s Primorjem i Dalmaciji.Jedini zapaženiji jezik je još Talijanski, za koji 6 građana tvrdi da ga odlično ili dobro govori i piše, a daljnjih 9 se može služiti u verbalnoj komunikaciji. Oko 45 građana Istre s Primorjem sigurno je da može dobro komunicirati na Talijanskom, a u Dalmaciji je takovih preko 30. Među glavnim razlozima zbog kojih bi građani trebali poznavati strane jezike (vrlo potreban i uglavnom potreban) ispitanici navode: Razlozi Posto  putovanja izvan zemlje  98 - rad na računalu  93 - školovanje/obrazovanje  91 - praćenjem masovnih medija/ informiranje  57 - obavljanje svakodnevnog posla  45 - s prijateljima/znancima 22 Ovo je slika poznavanja samo dijela stranih jezika (tri vodeća) u Hrvatskoj - i to prema vlastitom kriteriju samih ispitanika. Stručni testovi provjere znanja sigurno bi dali neku drugu sliku. Za zemlju koja pretendira biti snažno turističko središte i dobro se uklopiti u buduću novu zajednicu - EU, potrebno je mnogo napora na brzom učenju, i to ne samo jednog stranog jezika.
 

Pročitaj kompletan post

Ovaj problem u svijetu raste iz dana u dan. Jedna od najvećih mana ljudi je upravo pušenje. Sebi postavljam pitanje zašto ljudi to rade,da ispadnu neke face što će povuć dim i opet ga ispuhnit,možda traži neku utjehe kao u alkoholu ? Neznam,obasnite mi...A najveća mi je muka vidjet djecu starosne dobi 12-13 godina koja tada počinju pušit i stariji ih momci ih uče pušit,sramota. Kod nas u Splitu je to velik problem,jer svi zakoni su pismeni pa tako i i oni "Zabranjeno prodavanje alkoholnih i duhanskih proizvoda osobama mlađim od 18 godina" a dolazi cura ispred mene i uzima dvije kutije bilog Waltera i naravno da je prodavačima u interesu samo da zarade.

Stoga razvio prilično liberalan stav prema tome...sve dok nisam kročio u NYC i na svoje oči vidio neke stvari,koje mi se danas ipak čine-dobre i korektne.Naime,svjedočio sam nebrojeno puta uličnim konfrontacijama pušača i nepušača,te shvatio da se pušenje (rekao bih s pravom!)u Americi smatra ne samo ovisnošću, već i oblikom mentalne retardacije.(ne bih htio nikoga uvrijediti,samo prepričavam osobna iskustva!)Također,nigdje u svijetu ne postoji takav teror pušača nad nepušačima,kao što je to slučaj u Hrvatskoj.Kad ste i gdje,u bilo kojem javnom prostoru,vidjeli jasno odvojen prostor za pušače-a kako to zakon propisuje?

Prema nekim podatcima u svijetu se dnevno kupi 15 milijardi cigareta a oko pet milijuna ljudi godišnje umire zbog toga,zato vas pitam...

1. Da li pušite ?
2. Koliko mjesečno trošite novaca na to?
3. Jeste li se pokušali odviknut ?

Ojla blogeri,evo jos jedan dan radni za nas a opet vrijeme za nekakvi post,pa evo...sva sreća danas nije bilo toliko vruće za radit,pa evo pišem post,a tek je sredina tjedna... Danas sam naumio reći dvije-tri o našoj vjeri tj. kako mi Hrvati doživljavamo vjeru,Isusa i crkvu. Hrvati su u postotcima dosta pobožni ljudi,ja mislim koliko me pamćenje služi da u Hrvatskoj službeno ima 78% katolika,nemojte gledat u postotak-dva al tu je negdje...

I poznati smo da skoro svake nedjelje ili na zornice idemo na misu (pogotovo stariji ljudi)...Ja sam odgojen u kršćanskom duhu i idem na misu skoro svake nedjelje (ako nisam imao burnu subotu) al opet uvijek nađem vremena za Boga,jer vjera me je učila da je život jedino moguć ako ti je Bog svijetlo u tunelu i ako je on tvoj vodič koji će ti pokazat "prave" staze života...Pa eno nekidan ja prolazim kroz grad a dijete možda od 9 godina psuje Isusa i Gospu?! Pa ček malo,9 godina...ja sam dijete u šoku gledao i pitao kakve on to ima krasne roditelje koji su naučili dijete da psuje Isusa u 9 godini života,sramota...

Ili ove stare seratore kada čujem u gradu da kroz šalu uzalud spominju ime Gospodnje,pa to je čovječe za plakat...njima je to sastavni dio razgovora psovka i tome slično...svaka čast.

Ili kad se sjetim svoje krizme kako su se oni budalaši slatko nasmijavali s vjerom i kakve su gluposti valjali čovjeku bi jednostavno došlo da zaplače nad njima ,kako su odgojeni...ma ima na mali milijun primjera koji opisuju kakvi smo mi u globalu vjernici,al eto...svačeg postoji mračna strana pa tako i ovog.

Al ja vam savjetujem,nemojte se pokolebati...Samo vjera (ma kakva bila velika-mala) u Isusa vam može pokazat pravi put-put istine i nade,put do raja -do vječnosti. Nemojte se obazirat na druge koji su odavno okrenuli leđa vjeri ,jer jedino ufanje,vjera i nada u Boga može vam pomoći da pronađete put do vašeg cilja ma preko čega on prelazio.

I da mi je dolinom smrti proći,zla se nebojim
jer ti si sa mnom.

Zato vas pitam...

1. Jeste li vjernici?
2. Dal' idete na misu i koiko često?